Putovanja 1

Uputstvo za upotrebu voza u porodičnim putovanjima sa malim detetom


Mogla bih da kažem da sam ostala željna putovanja. Prvo su bile devedesete pa nisam imala para, onda sam bila student pa nisam imala para, a kada sam počela da radim putovala sam tri godine za redom u SAD na dve-tri nedelje i na to mi je odlazio sav ušteđen novac. Kada se Vida rodila, bila sam ubeđena da ću narednih 15 godina letovati u Paraliji i da će to biti to, ali sam tada, otkrivajući tekstove na sajtovima o samostalnim putovanjima, shvatila da sam sama sebi najveća prepreka i da se nikada nisam potrudila da saznam kako jeftino mogu da obiđem dobar deo toga što me zanima.

S obzirom na to da moj muž radi na železnici, vozovi su od starta predstavljali logičan izbor prevoznog sredstva, sami ili u kombinaciji sa automobilom. Kada smo išli na prvo zajedničko tročlano letovanje ukrcali smo uveče auto na voz, sebe u spavaća kola, i bili ujutru u Solunu. Poštovali smo ritam tada jednoipogodišnje devojčice koja je i ovog puta večerala i otišla na spavanje u svoje uobičajeno vreme, i probudila se ujutru baš kad smo stigli na poslednju stanicu.

Put u Italiju koji je usledio nekih godinu dana kasnije predstavljao je veći izazov. Nismo poveli auto tako da smo prtljag prenosili iz voza u voz jer do Milana (koji je bio naša odrednica) nema direktne linije. Međutim, i sada smo put osmislili tako da kopiramo shemu koju imamo kod kuće – uveče smo se u Beogradu ukrcali u spavaća kola do Dobove u Sloveniji, pa prešli u voz za Filah (Austrija), prošetali se po Filahu i ušli u voz za Veneciju, popili kafu na stanici u Veneciji i produžili za Milano. Ukupno nekih 20 sati puta, sa pauzama i tri presedanja.

6. Austrija

Šta raditi sa detetom od dve i po godine sve to vreme?

Kao prvo, vozovi su mnogo praktičniji od autobusa i automobila jer u toku vožnje može da se ode u nešto dužu šetnju. Međutim, s obzirom na to da je i ovaj prostor prilično ograničen, ne drži pažnju baš dugo. Pomažu slikovnice, obične i sa nalepnicama, bojanke, crtaći ili igrice, kao i, naravno, razgledanje okoline. Onda opet šetnja sa izmenama – do drugog vagona, do vagon-restorana. Takođe, mi smo uspeli da tempiramo tako da Vida uglavnom bude budna u pauzama između dve vožnje, a da u vozu, u kom se i onako lepo spava, drema.

Ono što je takođe dobro kod ovakve vrste putovanja je to što dete u njemu mnogo aktivnije i samostalnije učestvuje nego kada se putuje autobusom, ili kada vam u automobilu sedi iza leđa privezano za sedište.

Naša devojčica, koja je u ovom periodu ispoljavala čitav spektar raspoloženja koja spadaju u ‘imposible two’ fazu, u toku putovanja je bila znatno manje zahtevna i mnogo ozbiljnija. Vodila je računa o svojoj torbi, ali i o celokupnom prtljagu, o tome da ne zakasnimo na sledeći voz, i skretala nam pažnju na sve ono što nju najviše zanima – pokretne reklame, buldožere i dizalice.

Milano

Slično se ponavljalo i u toku našeg boravka u Milanu – tamo smo se nekoliko puta dnevno vozili metroom, a vozom smo išli na izlete na sever, na Lago Mađore, i na jug, u Firencu. Što smo češće putovali, sve više smo se navikavali na dinamiku vožnj, i na to da svoj dan oblikujemo prema polascima i dolascima vozova. U povratku smo putovali još duže (sve isto, samo smo uključili i prolazak kroz Bolonju), ali se pokazalo da oprobani recept radi.

Još jednom bih istakla ono najbitnije – poštovati detetov ritam. Imali smo jedno negativno iskustvo od prethodne godine, pa smo ovoga puta o tome mnogo više vodili računa. Iako u tom trenutku već mesecima nismo koristili kolica, pozajmili smo ih od rođaka kod kojih smo bili u gostima i time ih uveli kao privremeno, dodatno prevozno sredstvo. Tako smo mogli da pređemo više u toku dana, i nismo morali da se vraćamo kući zbog popodnevne dremke. Vreme kada Vida spava smo koristili da obiđemo ono što nas zanima, a što bi joj bilo dosadno – muzeje, prodavnice, ili da sednemo i na miru popijemo kafu. Takođe smo poštovali njena interesovanja i proveli više vremena nego što bismo inače hteli pred pomenutim pokretnim reklamama, pored gradilišta i na igralištima. I pored toga nije uvek bilo lako, ali mi se čini da smo izbegli veća treskanja i tantrume.

Šta su mane putovanja vozom?

Nije jeftino. Čak su i nas, koji smo imali besplatne karte, rezervacije u italijanskim vozovima stajale više nego što bi nas koštao benzin u oba smera, a putovali smo tri puta duže. Dakle, treba se raspitati i dobro isplanirati putovanje. Različite kompanije drugačije naplaćuju rezervacije, a karte za regionalne vozove kojima se duže putuje logično koštaju manje od brzih. Treba se raspitati i o svim mogućim povlasticama i popustima.

Putovanje vozom ipak nije konforno kao putovanje sopstvenim automobilom. Nekad je stvarno naporno vući prtljag i nositi dete koje spava iz voza u voz. Vagoni su prilično štrokavi, toaleti mali i nikakvi, naročito u domaćim vozovima. Treba isplanirati i obezbediti obroke jer u vozu ili nema ničega osim grickalica ili je dosta skupo, a često i nemate vremena za neki pristojan obrok između dva polaska voza. Mi smo noslili nekoliko vrsta domaćih pita, jogurt, seckano meso, sir, masline i voće – jabuke i banane, spakovano po obrocima. Sve to je stalo u jedan veći ceger, i pokrilo nas je za svih dvadeset sati puta.

Takođe, u vozu ste mnogo izloženiji nego kada putujete automobilom, avionom, pa čak i autobusom. Iako smo usput upoznali dosta zanimljivih ljudi iz raznih zemalja, susreli smo se i sa ne baš prijateljski nastrojenim fudbalskim navijačima. U toku puta se testirala naša izdržljivost i snalažljivost, kao i to koliko smo stanju da kao zajednica prevaziđemo krizne i stresne situacije. Iako smo u par navrata zapitali šta nam je sve to trebalo i čvrsto rešili – nikad više, vratili smo se bolji nego što smo bili. Sve što smo videli i doživeli, vreme koje smo proveli zajedno, i NAČIN na koji smo ga proveli, obogatili su nas više nego skoro bilo koje drugo zajedničko iskustvo. Kada bih se opet upustila na sličan put sa istom ekipom? Ako može – već sutra.

14. Italija

Facebook komentari

Možda vam se dopadne

1 komentar

  • Avatar
    DOJNA SEKESAN kaže: December 11, 2015 at 1:53 pm

    Vida nasa drugarica iz vrtica.Procitala sam Davidu,prepoznao jeNasi Andjeli.

    Pozdrav

    Odgovori
  • Ostavi komentar