Keva inspiracija 1

Jelena Petošević – Ja sam baš želela da budem mama

Razgovarala: Kata Granata | Fotografije: Tamara Zidar i privatna arhiva

Jelenu Petošević sam “ukačila” sasvim slučajno. Njene pesme, način pevanja, tekstovi a posebno vizuelni izraz su nešto što mi je delovalo vrlo simpatično. U moru kiča, banalne vulgarnosti i nedostatku bilo kakvog autorskog izraza, njeni video spotovi su za mene bili osveženje. Bez obzira da li je vozila po Beogradu šljokičasti penis, razbijala lubenice, otkrivala čarobnu baštu stop motion tehnikom ili sedela na dnu mora, Jelena u svemu ima stila. Mlada žena sigurna u svoj seksipil na potpuno neopterećujući način, sa velikom dozom humora i artističkim uglom prezentuje svoje viđenje muško-ženskih odnosa, ljubavi i svega između.

Uz sve navedeno Jelena je i Keva malog Luke (2,5 god.).

Na zakazani intervju, na vruću čokoladu i dobru kafu u bašti kafea Šoljica, stižemo u zadnji čas. Tamara nosi crni pončo i nekoliko kilograma foto opreme. Potpuno je neometena hladnim i kišovitim jesenjim danom. Izgleda kao prava profesionalna fotografkinja i neko ko uvek vlada situacijom. Za razliku od nje koja ne veruje u kišobrane, ja sam ponela omanji suncobran. Nervoza oko eventualnog kašnjenja mi kvari pomalo raspoloženje. Moj unutarnji sat koji je naštiman na “ko kasni goreće u paklu” zamalo da se aktivirao. Smeštam se u ćošak i pomalo nervozno posmatram odraze u staklu. Da li ću je lako prepoznati? Naivno očekujem seksipilnu pojavu, provakativnu damu a umesto toga na druženje nam stiže prava Jelena Petošević. Pomalo stidljiva, vrlo normalna, odmerena, vaspitana i vrlo iskrena mlada mama.

Jelena Petošević10

Upoznavanje, opipavanje i razgovor se kotrlja.

Kada si znala da si spremna, da želiš da budeš mama?

Ja sam baš želela da budem mama, ali nisam to forsirala. Desilo se kada sam upoznala Lukinog oca, on je bio drugačiji od svih ostalih. Desilo se samo od sebe. Bila sam jako srećna kada sam saznala da sam trudna.

Ispričaj nam nešto o tome kako ti je protekla trudnoća, porođaj.

Trudnoća mi je bila laka. Osim uobičajenih neprijatnosti u poodmakloj trudnoći, jer sam bebu prenela desetak dana, sve je prošlo u najboljem redu. Na dan porođaja sama sam se odvezla do bolnice. Iako mi je porođaj bio indukovan uz epiduralnu anesteziju, prošao je brzo i lako. Pošto sam se porodila u Belgiji, po njihovoj praksi bebu su mi odmah dali i Luka je bio sa mnom, što je mnogo prirodnije od onog kako se postupa u Srbiji. Stalno sam zapitkivala drugarice odavde kakvo je njihovo iskustvo, kako su one prošle. Najveća razlika je upravo u tome što se ovde beba ne daje odmah mami, za razliku od Belgije. Tako da je meni to iskustvo tamo bilo neverovatno. Samo zbog toga bi imala bar šestoro 🙂

Šta ti je bilo najteže u prvoj godini majčinstva?

Dojenje mi je bilo veliki problem. Mleko mi je krenulo tek treći dan i Luka je, jadničak mnogo izgladneo, mnogo je plakao za to vreme, pa sam ih zamolila da ga dohranjuju. I onda je dohranjivanje krenulo od samog početka. Bila sam pod velikim stresom zbog svega toga. Nisam bila mirna sama sa sobom pa da jednostavno pustim da se sve samo desi, nego sam bila u fazonu MLEKO, MLEKO, MLEKO! Stalno sam se izmuzavala kao krava, uzimala lekove za povećanje količine mleka itd. Iako je sve to malo poboljšalo situaciju, nikad nije bilo dovoljno da ga zadovolji. Stalno je plakao i bio gladan. I malo po malo prešli smo na adaptirano mleko.

Da li misliš da će ti sa drugim detetom biti drugačije?

Apsolutno! Biću mnogo mirnija. Ja sam bila u tom ludilu jer sam bila potpuno sama u Belgiji. U sebi sam doživljavala te strahove kao da su kraj sveta, filmove ako njega neko povredi i sl.

Jelena Petošević

Dok je slušam kako iskreno priča o tom periodu majčinstva o problemima, strahovima i borbi da sačuva mleko, zahvaljujem se u sebi u ime svih novopečenih mama koje su prošle kroz slične situacije. Ni jedna od nas nije sama, nije izolovan slučaj i iskrena razmena, ono što nam Jelena kroz razgovor poklanja je ono što nam treba na putu podrške i informacija koje treba da dopru do svake buduće mame.
U nastavku razgovora nam opisuje čudnu i neprijatnu situaciju sa jednom ženom u Briselu. Na svu sreću ništa loše se nije desilo ali sama činjenica da se osećala bar na kratko ugroženom dok je šetala sama sa bebom u naručju nam jasno govori koliko ranjivo mora da se osećala tada u tom gradu. Iako je duhom kosmopolitkinja, naslućujemo da je i vrlo teško održavati prijateljstva i kontakte na različitim krajevima Evrope i sveta. Nedostatak bliskih osoba u ključnim momentima, kada se postaje majka, kada su ti druge žene najpotrebnije čini da se osetiš ranjivo i usamljeno.

Živela si i odrasla u inostranstvu u Belgiji, šta si usvojila iz sfere roditeljstva a što je tipično u zapadnom svetu a šta misliš da je specifično za naš narod?

Većina dece koju ovde srećem u igraonicama i igralištima je prilično raspušteno. Nisu oni krivi, ali mahom su razmaženi, nevaspitani, egocentrični. Roditelji slabo ili nikako utiču na njihovo vaspitanje. Ovde deca jure i skaču po igraonicama dok mame sede i piju kafu. Ja sam uvek sa Lukom unutra jer se plašim da će ga neko povrediti. On je vrlo osetljivo, senzibilno dete. Nikada nikog nije povredio. Mene bi bilo sramota da Luka ide okolo i divlja, bije drugu decu. Nekoliko puta sam bila svedok takvog ponašanja deteta i potpunog odsustva vaspitne mere od strane roditelja. To nikada ne biste videli u Francuskoj.

Takođe, prvi konflikt između mene i Lukinog oca se ticao mesta odrastanja koje treba da izaberemo za Luku. On je odrastao u Srbiji na jednom mestu i za njega je to najbolji način za podizanje deteta. Imaš drugare, rodbinu, komšiluk, svoj kraj. Dok sam ja uvek bila na nekoj relaciji. To je učinilo da gde god da odem mogu apsolutno sa svima da budem o.k, da sa svima imam normalnu komunikaciju, bez obzira na rasu, boju, nacionalnost i dr. To bih volela da prenesem na Luku. A što se tiče samog vaspitanja, mislim da je dobro što sam vaspitana na miran način. Imaš sve, ali ne budi alava.

Jelena Petošević

Iskreno mislim da nećemo biti ovde za njegov prvi razred, toliko sam dala vremena sebi. Do tada želim da smo ovde. Luku čeka mesto u školi u Briselu u koju sam i ja išla. U njoj sam najviše naučila i oni su me bukvalno spasili posle traumatičnog iskustva iz prva tri razreda pohađanja škole u Beogradu. Deca su bila pakosna i maltretirala su me. Dok su u školi u Briselu svi bili puni razumevanja i imali su “psihološki pristup”, jer sam već bila uplašena. Tako da je tranzicija bila pozitivna.

Razgovaramo o ponudi vrtića u Beogradu, mesta gde se dete može razvijati i učiti kroz igru. Tamara je upućuje u sva značajnija mesta namenjena deci tog uzrasta. Razgovor se duže vreme zadržava i na temi razlika i sličnosti u pedijatrijskim savetima koje je dobila na relaciji Brisel -- Beograd. Zaključak je predvidiv. Posle nekoliko potpuno pogrešnih pristupa naše doktorke, opredelila se za onu iz Belgije.

Iako je razgovor iskren, a Jelena vrlo otvorena prema ženama koje prvi put vidi u životu i koje vrlo znatiželjno postavljaju razna lična pitanja, osmeh na njenom licom, one borice oko očiju koje se javljaju samo kad nam srce ispuni radost, izmamljuje samo priča o Luki.

12596062_10156758995945122_200263190_n

Luka ima dve i po godine i jako je duhovit . Od malena ima svoj smisao za humor. Čini mi se da je kasno prohodao jer mu je sva igra bila na podu. Sa 8-9 meseci je otkrio da puno stvari može da zavrti. Od tada sve vrti neverovatno veštim pokretima. Šta god da je okruglo, tanjir, keks i sl. Omiljena mu je mala čigra 🙂

Takođe veoma voli muzičke instrumente, činele, bubnjeve, ali i avione, vozove i naravno bacanje kamenčića na Adi.

Čitam mu puno i knjige za njegov uzrast. Sada se uspavljujemo sa novom knjižicom kako da brzo uspavate dete, “Zec želi da spava”. Kada sam shvatila kako treba da se čita, uverila sam se da zaista brzo zaspi. Poenta je u sugestivnom glasu, usporenom izgovaranju reči i ponavljanju istih. Ustvari ga hipnotišem 🙂

Pričaj nam malo o svom muzičkom putu. Tvoj umetnički izraz je vrlo šašav, zabavan i kreativan. Pročitala sam negde tvoju izjavu da nije sve za svakog  Da li te ljudi kapiraju onoliko koliko si se nadala?

Sviram klavir od malena. Muzika me je uvek privlačila. Pohađala sam i Summer school u Americi gde sam svirala klasičnu muziku, ali me je društvo prilično usmeravalo. Zatim sam studirala modu u Londonu jer volim da šijem svoje stvari. Ali ubrzo sam shvatila da to ipak nije za mene. Tako sam se opredelila za grafički dizajn i nove medije u Londonu. Stop motion i glina su me privukli. Zatim sam se vratila u Srbiju posle 16 godina i otpočela sam ovde novi život.

Pesma “Nikola” me je totalno iznenadila. Pesma je nastala kroz zezanje sa drugaricom, ali baka me je podržala da snimim pesmu u studiju. Ja posle toga nisam napisala ništa slično, ali to je nešto po čemu me najviše znaju. Više volim da me drugi kapiraju kao zabavljačicu, a ne kantautorku.

Sliku koju bih volela da stvorim je mnogo veća od “Nikole” i “Slatke male“. Sada imam super novi bend i sviramo po gradu.

Ja sam na prvom mestu mama. I Luki sam veoma posvećena, tako da nemam mnogo slobodnog vremena za sada da se posvetim muzici. Kada on krene u vrtić imaću neko duže vreme u toku dana da radim konkretnije na tome, šta dalje. Volela bih da imam svoj studio i da svoju muziku stvaram sama, da pišem nove stvari i zezam se na kompjuteru.

Jelena Petošević

Još od kad je bio beba, kad god je spavao, koristila sam to vreme da nešto radim, crtam, slikam. Ja moram nešto da pravim, radim, u suprotnom ne bih bila normalna bez toga. Imam devojku koja mi pomaže ponekad oko Luke, jer smo dosta sami. Ali ja sam uvek tu da ga stavim na spavanje i najveći deo dana ustvari. Dešavalo se da odvedem Luku kod bake, odem na tonsko snimanje, zatim se vratim da ga stavim u krevet i na kraju nazad na svirku. To se desilo par puta ali sada imam jednu Tamaru koja mi u tim trenucima uskače.

Evolucija, nova pesma i spot, opet u potpunosti “liči” na tebe, šta je bila inspiracija ili o čemu se tačno u pesmi radi? 🙂

Inspiracija za spot je stres kroz koji moja rodbina i najbliži prolaze i preživljavaju pred pripremu slave. Moja baka je moj najveći oslonac i fan, ona me najviše podržava i u muzici i uopšte. Baka je veliki lik u mom životu. Takođe mi je sinonim za kevu. Jednog dana ću morati da uradim nešto da i nju i celu porodicu pretočim u film. Međutim baka voli da drži stvari pod kontrolom 🙂 Tako da na dan slave imam sliku porodice koja kao da je došla iz svemira, a ja iz mora 🙂

Sve moje pesme dolaze spontano i vrlo brzo. Iako mi je na engleskom lakše da pišem, nije mi fora. Na srpskom tekst ima drugačiju težinu, lepše zvuči. Ali eto “Evolucija” je na engleskom.

Dok raspredamo o muzici, svirkama koje joj predstoje, razmišljam o tome koliko je važno da žena ima žensku potporu, ne samo majku, već i tetke i bake. Više je nego očigledno koliko je Jelenina baka važan i uticajan faktor u njenom životu. Zato je ispitujemo o njoj, njihovom odnosu.

Moja Baka je jedna posebna žena koju kad gledam sa strane, vidim kao lika iz nekog starog engleskog filma. Nju igra neka opasna starija žena koja sve zna, sve vidi, ali je nervira to što su je stigle godine i što više ne može da bude toliko svemoćna kao nekada. Ona je osoba koja najviše podržava moju umetničku nastrojenost, bilo to crtanje ili muzika ili nešto deseto, ona uvek veruje u sve što ja radim. Ona je za mene večna kao što je bio Michael Jackson. Prosto nisam mogla da verujem da taj čovek može jednog dana da nestane kao običan smrtnik. Moja baka je zaista prava Keva. Ona mi ceo život govori da gledam sebe jer je ona pogrešila i uvek stavljala sebe na zadnje mesto. Ja naravno ne mislim da uvek treba gledati samo sebe, ali razumem šta hoče da mi kaže. Da bih bila dobra majka ja moram da budem  zadovoljna i sa sobom, da budem srećna kako bih mogla da prenesem tu sreću detetu, jer ako ja ne umem da budem srećna onda nikada neću moći da naučim dete da bude srećno. A zaista verujem da treba znati biti srećan. Često se susrećem sa ljudima koji imaju sve a ne znaju da budu srećni, stalno im nešto fali, a i kad dobiju to nešto vrlo brzo im zafali nešto drugo.

Jelena Petošević5

Za kraj je ispitujemo o omiljenoj muzici, knjigama, serijama.

Od kad sam se preselila nazad u Beograd, muziku slušam isključivo u kolima gde mi se nalazi ipod na kome je gomila neke zastarele muzike koja mi se više ne sluša. Srećom, našla sam neki stari gramofon i par ploča od kojih je jedna Michael Jackson Thriller 🙂 To slušam zadnjih par dana i sećam se koliko sam bila opsednuta tim čovekom kao klinka. Pored Jackson-a se vrti i neka klasika koja mi smiruje živce.

Što se tiče filmova… iskreno se ne sećam kad sam zadnji put sela da odgledam film ili seriju. Mislim da je zadnja serija bila Breaking Bad, ali tad sam još bila u drugom stanju. To bih sve naravno volela da promenim. Imam nekoliko knjiga i puno filmova koji čekaju, ali ja zadnjih par meseci zaspim do pola deset, što je već prešlo u naviku 🙂

Za kraj je pitamo da nam pošalje jedan svoj selfi. Zahvalne na razgovoru, poznanstvu i novom iskustvu, radujemo se njenom budućem kreatvnom izrazu inspirisanom majčinstvom i svim roditeljskim izazovima.

selfi

Facebook komentari

Možda vam se dopadne

1 komentar

  • Avatar
    Violeta Radivojevic kaže: October 8, 2018 at 8:06 pm

    Superrr

    Odgovori
  • Ostavi komentar